Izjava u ljubavi i ratu sve je dozvoljeno često se percipira kao romantična. Tako se i izgovara, u romantičnom i zavodljivom tonu. A jeste li ikada razmišljali o tome što ona znači? Ljubav i rat? Kako te dvije stvari idu jedna s drugom? Stari Babilonci u svom su mitološkom panteonu imali boginju Ištar koja se često povezuje sa boginjom Inanom, koja je bila još starija, a njih obje, i Ištar i Inana, bile su boginje ljubavi i rata. Stari pretkršćanski i poganski narodi nisu radili neke velike razlike između te dvije slie; ljubavi i rata. Oni su ih vidjeli usko pvezanima. Tek kršćanstvo radi tu radikalnu razliku i odvaja ljubav od nasilja. Ljubav je po svojoj prirodi nasilna, ako se isključi onaj kršćanski agape te ako ljubav ogolimo do njezine srži, ona postaje vođena neobuzdanim i divljim strastima. Slično kao i rat, nasilje i agresija.
U ratu je sve dozvoljeno, i krvoločno ubijanje djece i silovanje žena, rušenje i paljenje sela i gradova. I to rade ljudi koji su do data bili mirni u civilizaciji. Zato što je rat krah civilizacijskih normi, sva ona pravila ponašanja koja su vrijedila u mirnodopsko doba prestaju vrijediti te se oslobađa divlja i destruktivna ljudska strast za neobuzdanim nasiljem i destrukcijom.
U ljubavi, isto tako. U ovim izuzetno loše napisanim romanima koji su danas izrazito popularni, a koje zovemo dark romance romanima ili ti mračne romanse, sve vrvi od seksualnog nasilja. Ljudi to čitaju i uživaju u tome. Intuitivno su svjesni da su seks i nasilje usko povezni. Muškarac može ugušiti ženu za vrijeme seksa, ako ga obuzme strast, žena može muškarcu odgristi onu stvar, ako je pod ekstatičnim zanosom divljeg erosa. Sve je to ljubav, sve je to eros. Svaka romantika na kraju završava u sado-mazohizmu, kako lijepo primjećuje Camille Paglia u svojoj knjizi Sexual personae. Seks je divlja sila prirode koju je kršćanstvo htjelo pročistiti miješajući eros sa agapeom, inače, bez kršćanskog agapea, eros postaje divlji, odvojen od logosa, povezan sa htonskim silama tla.
Add comment
Comments