Ako danas pitate svakog drugog muškarca o ženama, on će reći da je danas teško pronaći normalnu ženu. Isto tako, ako pitate svaku drugu ženu o muškarcima, ona će vam reći kako je danas jako teško pronaći normalnog muškarca. Pojam normalno je ovdje teško definirati jer je jasno da je on isuviše subjektivan u ovom kontekstu. Ljudi su previše različiti da bi ulazili u neke veze koje pretpostavljaju i zajednički život te brak kao krajnji cilj takvog odnosa. Zašto su ljudi danas previše različiti jedni od drugih? Pa zato što odrastaju internalizirajući potpuno drugačije stavove o životu i o tome kako bi se trebalo živjeti. Zašto je tome tako? Pa zato što smo dobili potpunu slobodu od države i bilo koje druge religijske institucije da radimo što god hoćemo i da budemo potpuno autonomni u svom životu. Tu potpunu slobodu donijeo nam je moderni liberalizam, koji je direktna posljedica Francuske revolucije te stvaranja američke države koja je bila prva država na svijetu sa ustavom koji je maltene divinizirao slobodu pojedinca. Vjerojatno dosta ljudi poznaje djelo O slobodi, Johna Stuarta Milla, jednog od najpoznatijih engleskih filozofa 19. stoljeća, on je u toj knjizi raspravljao o tome do kuda seže pravo države da se miješa u život pojedinca, obzirom da su se državne i religijske institucije u prošlosti dobrano miješale u živote pojedinaca, određujući im što da rade i kako da žive, koje vrijednosti da njeguju, itd. Zapadni svijet, to jest novonastala američka država i Europa pod utjecajem velikih političkih i ekonomskih promjena u 19. stoljeću otišli su u smjeru modernog liberalizma koji je slobodu i individualnost pojedinca stavio izrazito visoko na pijedestal ljudskih vrijednosti. Odjedanput smo svi postali individue, autonomni pojedinci sami odgovorni za svoj život. Kant je Prosvjetiteljstvo opisao kao ljudsku punoljetnost u kojoj se pojedinac oslobađa roditeljske stege crkve i države te sam odlučuje kako će živjeti te preuzima odgovornost za sebe.
I tako smo došli do 20. stoljeća, u kojemu su se do tada prevladavajućem modernom liberalizmu usprotivila dva radikalno drugačija pogleda na svijet, a to su komunizam i fašizam. U Drugom svjetskom ratu srušen je fašizam, koji je u Europi ostao jedino u Španjolskoj sve tamo do 1975. godine, dok je komunizam srušen tamo 1990. i 1991. godine kada je pao Sovjetski savez te kada se Rusija otvorila prema liberalnom tržištu i kapitalizmu. Neki će se zapitati, “Pa dobro, kakve sve to veze ima sa modernim dejtanjem?”. Znate kako su neki ljudi danas navikli od ovih modernih influencera i life coacheva slušati o tim temama te dobijati trorečenične isitne o nekim vrlo kompleksnim i složenim temama. Naravno, life coacheve i influencere ne zanima istina niti prodiranje u samu srž problema, već isključivo da ono što oni propovijedaju bude pitko, ne pretjerano komplicirano te da polaska taštini muškaraca ili žena, ovisi čiju se pažnju hoće privući te koga se želi izmanipulirati. Dakle, političke, ekonomske i duhovne okolnosti naše civilizacije i našeg društva u kojemu živimo itekako imaju veze sa dejtanjem, odnosno sa time kako će se jedan muškarac u društvu formirati, kakve će vrijednosti njegovo biće integrirati u sebe, što će očekivati od žene s kojom bi dejtao, itd. To sve, dakako, vrijedi i za žene.
Moderni liberalizam koji je uvijek išao uz bok sa kapitalizmom, jer ako je moderni liberalizam sloboda pojedinca da radi sa svojim životom što god hoće, neovisno od neke više institucije (države i crkve), tako je onda kapitalizam u suštini sloboda kapitala. Dakle, kapital može slobodno cirkulirati, bez da ga država nadzire. Paralelno s tim, nakon prve i druge industrijske revolucije u 18. i 19. stoljeću, u Zapadnom svijetu je u 20. stoljeću niknula nova digitalna revolucija koja nas je na početku 21. stoljeća nagradila sa internetom te društvenim mrežama. Pojava društvenih mreža, dakako, radikalno je utjecala na duhovno biće ranog 21. stoljeća, jer većina ljudi danas upravo na društvenim mrežama traži savjete o tome što i kako živjeti. U Europi prije Prosvjetiteljstva te prije te sveprožimajuće slobode koju danas živimo, postojao je samo jedan life coach koji je ljudima govorio što i kako, to jest što da rade i kako da žive. U zapadnoj Europi to je bila katolička crkva, (izuzev onih dijelova na sjeveru Europe koji su odbili podložnost Rimu, a koje zovemo protestantima) u istočnoj Europi to je bila pravoslavna crvka. Kršćanske su crkve čuvale aristokratski poredak sa plemstvom na vlasti. Ako bi se javio neki life coach koji bi propovijedao neku drugu istinu o tome što i kako bi ljudi trebali u životu, odmah su uslijedile reperkusije. Često i takve koje bi uključivale i smrtne ishode. Izazivati službenu istinu, službeni narativ u koji većina ljudi vjeruje te koji većina ljudi kritički ne preispituje, bilo je pogubno.
No, zašto je to sve bilo tako strogo? Zašto je bio problem ako bi netko propovijedao ljudima što i kako da žive, mimo glavnog duhovnog autoriteta? Pitajte se zašto je to danas problem u jednoj Kini. Kinezi danas imaju državu koja im predstavlja glavni stup društvenih i moralnih vrijednosti te je kineska država glavni life coach kineskom narodu. Ta ista kineska država kombinira marksizam sa njihovim drevnim konfucijanizmom te im ekonomski poprilično dobro ide. Ali, kada se govori o Kini iz optike Zapadnog svijeta, uvijek se spomene kako ljudi u Kini ne žive slobodno. Država se previše upliće u živote pojedinaca. Primjerice, ako hoćete biti neki influencer ili life coach koji hoće promovirati neke ideje koje se ne slažu sa glavnom ideologijom kineske države, eto vas u problemima. Sličnim problemima u kojima bi se našli oni koji bi u zapadnoj Europi prije Prosvjetiteljstva izlagali ideje koje se nisu poklapale sa katoličkom crkvom. Pa zašto je tim institucijama bitno da promoviraju samo jednu jedinu istinu o tome što i kako? Zamislite da danas na instagramu, na facebooku ili tiktoku, zamislite samo da imate isključivo jednog life coacha koji ljudima govori što i kako. Što da rade sa svojim životima i kako da žive. Dobro, ajde, ne treba biti samo jedan, zamislite da ih je više, ali da svi oni ljudima propovijedaju istu stvar o tome što i kako, što da rade sa svojim životom i kako da žive. Kakvi bi se ljudi u društvu formirali? Ljudi sa istim uvjerenjima i stavovima oko toga što i kako u životu. Što raditi, kako živjeti, prema kojim uputama.
Danas, ako imate deset tisuća life coacheva i svaki priča neku svoju priču i svoja uvjerenja o tome što i kako, a ljudi ih gledaju i slušaju, upijaju njihove savjete te počnu djelovati u skladu s time, vi onda imate društvo puno nekompatibilnih ljudi koji teško mogu zajedno funkcionirati jer ne vjeruju u iste stvari, ne dijele iste vrijednosti te svijet, čovjeka i društvo ne interpretiraju na isti način. Da ne kažem da ti life coachevi nisu zainteresirani za prodiranje u dubine ljudske duše, već njih isključivo zanima to da od ljudi izmuzu novce, tako što im prodaju neku laskavu priču koja godi ljudskoj taštini, a koja se na prvu nekom duhovno neizobraženom te intelektualno nedovoljno razvijenom pojedincu (a takvi su većina) učini kao neka velika mudrost. Ono što se danas najviše promovira je to da čovjek bude osobnost, autonomna individua neovisna od društva. Iako to nije izvorni i orginalni koncept manipulatorskih life coacheva, nego filozofije koja od Prosvjetiteljstva dominira Zapadom. Rekao bih da su se influenceri i life coachevi na društvenim mrežama samo priklonili toj ideji atomiziranog i neovisnog pojedinca. Ukoliko se pojedinac razvije kao osobnost, kao individua, tada i njegov cjelokupni identitet postaje njegova osobnost, ono najvrijednije u njemu postaje njegova atomizirana autonomija i njegova individualna pojava u društvu koja je odvojena od drugih ljudi te uvjerena da s njima ne dijeli ništa.
Čak i takva atomizirana i autonomna osoba osjeti potrebu za intimnošću, za seksom, za provođenjem vremena s drugim ljudima. Ako se radi o muškarcu, osjeti se potreba za ženom, i obratno. Tako onda muškarac i žena dejtaju, počnu izlaziti na kave, nekada uđu u odnos, nekada odmah odustanu na prvu jer ne osjećaju onu prvobitnu energiju koja bi trebala cirkulirati između njih. Kada muškarac i žena nastave sa vezom ili nekakvim odnosom, preko 90% je šansi da to neće biti nešto dugotrajno što ima potencijal pretvoriti se u cjeloživotnu zajednicu, odnosno intimnu uniju muškarca i žene, što zovemo brakom. Ljudi koji su internalizirali drugačije životne vrijednosti nisu kompatibilni za dijeljenje života, ljudi kojima je njihova osobnost te njihova indiviudalna autonomija osnova na kojoj baziraju svoje djelovanje u svijetu, nisu za cjeloživotnu uniju u kojoj treba nadići vlastitu i prirodnu egocentričnost te žrtvovati svoju, na društvenim mrežama toliko glorificiranu, individualnu autonomiju i osobnost. Je li svima nama prodana priča da su individualna autonomija i vlastita osobnost najuzvišenije stvari koje čovjek može okusiti u životu? Ja, dakako, odgovora na to pitanje nemam, ali mogu bistra uma zaključiti da ovo današnje dejtanje koje se bazira na pokušaju da dvije autonomne individue uđu u nekakav odnos koji upravo zahtijeva uzdizanje i oslobađanje okova te i takve individualne autonomije, sasvim sigurno ne može funkcionirati. Zato mi se čini da je hook up kultura koja promovira plitke i neobavezne odnose pogodnija za današnje ljude, jer ljudima ipak omogućuje koliko-toliko da katkada dožive brzi seksualni stimulans, bez da se odreknu svoje osobnosti i svoje autonomije.
Add comment
Comments