Zanimljiva je stvar što se Andrew Tate često diči svojom muževnošću, iako, prema kršćanskoj interpretaciji spolova, odnosno kršćanskom viđenju svijeta, Andrew Tate posjeduje jako puno karakteristika koje su se povijesno predbacivale ženama.
U kršćanstvu, žena se nije smatrala manje vrijednom u odnosu prema muškarcu, već se doživljavala kao slabiji spol, neotporan na raznorazne kušnje kojima nas mami ovaj svijet. Žene su se kroz kršćanske mitove uglavnom prikazivale kao bića koja lako posrnu u obožavanje vlastitog ega i vlastite tjelesnosti. Zato je Marija Magdalena doživjela svoje uskrsnuće nakon što je Kristu oprala noge, jer je nadišla svoju egocentričnost i shvatila koliko ju je ta egocentričnost gušila te da je upravo ta egocentričnost bila glavni i jedini uzrok njezine patnje. Biblija malo toga govori o prošlosti Marije Magdalene, no postoje razne druge priče iz književnosti koje proširuju priču o Mariji Magdaleni uz šarolike varijacije na temu, a jedan od origina Marije Magdalene kao isprva velike poganske svećenice opisao je poljski književnik Jan Dobraczynski u svom književnom djelu Marija Magdalena.
Muškarac se doživljavao kao biće razuma i racionalnosti, čiji su razum i racionalnost često pomućeni željom da se zadivi žena, što je i razlog zašto je Adam kušao jabuku koju mu je Eva dala, baš iz tog motiva da zadivi ženu. Iako, ovakva interpretacija svijeta i odnosa među spolovima je dosta diskutabilna te je ona i snažno kritizirana od strane postmodernista u 20. stoljeću, koji u književnoj alegoriji i mitovima vide subjektivnu interpretaciju svijeta, a ne objektivnu istinu.
Danas, kada živimo u najslobodnijem svijetu ikad, svijetu u kojemu je pojedinac toliko slobodan te barata sa nevjerojatno složenom tehnologijom koja mu omogućuje potpunu slobodu javnog prostora i digitalnu povezanost sa cijelim svijetom, vidimo kako se ponašaju žene i muškarci, upravo u tom javnom digitalnom prostoru. Takozvani muški i ženski contenti dobrano se razlikuju. Žene, mora se to priznati, jesu uvelike sklone obožavanju vlastite individualnosti, vlastitog tijela, doživljavanja sebe kao boginja, dok su muškarci više usredotočeni na neke ideje koje nadilaze njihovu individualnost.
I onda tu imamo Andrew Tate-a. Muškarca koji je stvorio kult ličnosti te koji promovira samoobožavanje, ono što na engleskom bolje zvuči kao self-worship. Tate je navodno musliman, dok tu i tamo kaže pokoju lijepu riječ o kršćansvu, no on je u suštini poganin koji štuje vlastitu osobnost, vlastito tijelo te vlastiti kapitalistički brend koji je zaštitio svojim imenom i prezimenom. U Bibliji se ruše i pale gradovi, uništavaju civilizacije koje su predvođene takvim likovima koji štuju sebe i svoje tijelo. Takve su se osobine češće pripisivale ženama, dok se od muškaraca očekivalo da budu racionalni, razumni, predani vjeri u božanski logos, principu koji je prema kršćanskom učenju puno veći od njihovog tijela i njihove osobnosti. Vitezovi kralja Arthura su jedan od najboljih mitoloških primjera što znači biti kršćanski vitez te kojih se principa mora držati jedan muškarac koji pretendira na to da bude muževan u kršćanskoj perspektivi, također i Jedi-i u Star warsima su jako dobar primjer muževnih vitezova koji brane objektivno dobro od objekivnog zla, jer ipak su Star warsi moderan kršćanski ep, za razliku od Ilijade i Odiseje koji su poganski grčki epovi, u kojima sve vrvi likovima kao što je Andrew Tate.
Add comment
Comments