KRŠĆANSTVO I MODERNI LIBERALIZAM
I kršćanstvo i moderni liberalizam zastupaju ideju slobode. Obje te ideologije/uvjerenja/pogledi na svijet za sebe tvrde kako snažno zastupaju ideju ljudske slobode.
Pa zašto onda često ne mogu pronaći zajednički jezik? Zato što slobodu vide radikalno drugačije.
Primjerice, moderni liberalizam slobodu vidi kao praktični izraz one poznate maksime; Radi što god hoćeš, dokle god ne ugrožavaš slobodu druge osobe.
Ako se hoćeš seksati svaki dan sa drugom ženom, radi to ako te to čini sretnim. Ako hoćeš svaki dan jesti hamburgere i fast food i ako te to čini sretnim, radi to. To je sloboda.
Kršćanstvo to ne vidi kao slobodu, već kao degradaciju čovjeka i prepuštanje brzim šusevima impulsa. Krsćanstvo slobodu vidi upravo u tome da se ti impulsi nadiđu i da čovjek teži cjeloživotnom smislu. Recimo seks je u kršćanstvu dozvoljen jedino u braku između jednog muškarca i jedne žene. Taj brak također mora biti odobren od strane crkve. Muškarac se u potpunosti predaje služenju ženi, kao i žena muškarcu. Tako se nadilaze impulsi i želja za brzim i kratkoročnim zadovoljstvima koja nisu dio cjeloživotnog plana. To je, prema kršćanstvu, sloboda.
Samo jedna riječ - sloboda, od ove dvije ideologije/pogleda na svijet (nazovi to kako hoćeš), se tako radikalno drugačije interpretira. Iako kršćanstvo i moderni liberalizam često nalaze zajednički jezik, isto tako njihovo je viđenje čovjeka i slobode previše drugačije da bi se u potpunosti složili.
Također, samo kršćanstvo nije ni baš tako homogeno, već je rascjepkano na pravoslavlje, katolicizam te na protestantizam koji je pak dodatno rascjepkan na hrpetinu, ali zaista hrpetinu raznoraznih denominacija.
