Disney se često optužuje da je mizogin, odnosno da njegovi crtići promoviraju onu ideju da bi žena trebala biti druga, odnosno imanencija, dok je muškarac taj koji je uvijek u fokusu kao glavni junak koji nosi priču, dakle, on je transcedencija, onaj koji prelazi granice sebe i postaje aktivan princip u društvu. Takvi pogledi na Disneyeve crtiće uvijek su banalni, plitki i nepotpuni, ali obzirom otkuda dolaze, to nas ne treba ni čuditi.
Kada govorimo o Disneyu, treba isto tako kazati kako je Disney obradio dosta starih narodnih priča i bajki, većinu od njih prilagodio je mlađem uzrastu, iako ih i odrasli ljudi mogu gledati bez problema te u njima uočavati vrlo zanimljive psihološke obrasce likova. Kralj lavova je orginalni Disneyev crtić, dakle nije obrađena neka ranija narodna priča, iako sam koncept ima nekih sličnosti sa Hamletom i egipatskim mitom o Ozirisu.
Kralj lavova 1 je moje prvo veliko umjetničko djelo s kojim sam se susreo u životu. Pogledao sam ga kada sam imao oko četiri godine, i još uvijek je dojam koji mi je tada crtić ostavio izuzetno jak. Glazba Hansa Zimmera u crtiću jedna je od najboljih filmskih skladbi ikada, te vjerujem da bi se tu mnogi složili sa mnom. Jedinica je najbolja i najkultnija u cijeloj trilogiji, dok je treći dio postmodernistički eksperiment sa fragmentiranom radnjom i flashbackovima. Fokus je na Timonu i Pumbi te se prvi dio trilogije obrađuje iz njihove perspektive. No, Kralj lavova 2 - Simbin ponos, u posljednje mi vrijeme nekako najviše okupira pažnju te o njemu najviše razmišljam.
Simbin ponos je po priči ravan prvom djelu, iako glazbeno i vizualno nije toliko moćan te nema tako kultni status u svijetu animacije. Zašto je Kralj lavova 2 toliko bitan kada se provlači ova tema o ulozi žena u Disneyevim crtićima? Pa zato što ti ignoranti (ignorantice, bolje rečeno) neprestano bacaju kamenje po Disneyu i kao papige ponavljaju besmislene fraze o tome kako je Disney mizogin i kako su svi ženski likovi u Disneyevim crtićima prototip te ideje žene kao uvijek druge u odnosu prema muškarcu.
A to je vrlo daleko od istine, zato bi volio malčice analizirati lik princeze Kiare, Simbine kćeri koja je glavna protagonistkinja drugog dijela trilogije o Kralju lavova i jedna je od najboljih i najslobodnijih likova u modernoj mitologiji popularne kulture, iako se o njoj sramotno malo govori, zapravo, uopće se i ne govori.
Zanimljiv je i naziv drugog dijela Kralja lavova - Simbin ponos, a u suštini Simbin ponos je najgora i najdestruktivnija stvar u cijeloj toj priči. Kao što svi znamo, u prvom dijelu Simba se vratio, porazio Scara, obnovio vlast u svom kraljevstvu te prognao Scarove sljedbenike. Simba zapravo nikada nije dosegao punu intelektualnu zrelost u smislu da samostalno promišlja o svijetu, već je on opsjednut duhom svoga oca Mufase, čiji ga je odgoj toliko oblikovao da se on kao odrastao još uvijek ne može osloboditi njegova utjecaja. Znači Simba nije slobodouman lik, već je u potpunosti pod kontrolom Mufasina pogleda na svijet.
Kiara nije nimalo pod utjecajem svoga oca Simbe, te ona vrlo mlada, još kao dijete, ispituje i sumnja u njegove poglede na svijet. To je velika razlika u odnosu na Simbu koji nije apsolutno ništa što mu je Mufasa govorio dovodio u pitanje. Dakle, imamo Simbu, odnosno muškarca koji je duhovno ograničen i ženu Kiaru koja je duhovno lepršava i slobodoumna. I ta Kiarina slobodoumnost nosi ovu priču i ona preuzima mjesto glavne i aktivne junakinje priče, junakinje koja će svojom nevjerojatnom energijom promijeniti i samoga Simbu.
Iako su ovdje u pitanju lavovi, te je takav antropomorfni prikaz likova jako prijemčiv za djecu, neosporno je jasno nama odraslima da se tu radi o ljudima i o prikazu ljudskih osobina. Kiara upoznaje Kovua, Scarovog sina s kojim se upušta u strastvenu i duboku emocionalnu ali i seksualnu vezu, koja naravno nije prikazana jer je crtić prilagođen najmlađem uzrastu. Kovu je pripadnik progonjenog Scarovog klana, i kao takav nije poželjan za Simbu u kojemu još uvijek strašno buja klica mržnje prema Scaru i njegovim podanicima. Upravo će Kiara preobraziti Simbu i dati mu novu perspektivu o životu, dok će njezina ljubavna i seksualna simbioza s Kovuom promijeniti političku situaciju između dva klana.
Dakle, Kiara je prava junakinja ove priče, ona je aktivan princip koji djeluje, preispituje stvarnost i kritički promatra poglede na svijet svoga oca. Ono o čemu se toliko raspravlja po instagramima, tiktokovima, itd, je to da toga nema. Da u pričama fali ženskih junakinja koje utjelovljuju aktivan princip, a ne samo pasivnost i ispunjavanje volje muškaraca. Pogotovo se upire prstom u Disney. Bez da se uopće išta gleda i čita, samo se po inerciji ponavljaju neke glupe ustaljene fraze koje se ni ne razumiju, baš kao što to i Simba radi dok mu Kiara ne objasni besmislenost toga.
Add comment
Comments